Istinite priče iz planina
Planine, ljudi i zime koje se ne zaboravljaju.
Vizuelna rekonstrukcija prema sjećanju autora
Uspomene iz visina
Bilježim uspone, prijatelje i zime koje su obilježile moje planinarstvo osamdesetih.
Novi video · Prenj · februar 1985.
Zimski prelazak preko Prenja: Konjička Bijela, Jezerce, Lučine, Barni do i silazak prema Grabovici. Planirana tri dana pretvorila su se u četiri dana snijega, leda i borbe s planinom.
Pogledaj na YouTubeuPočni ovdje
Planinarske drame i humor iz naroda — svaka priča ima svoju stranicu i poseban link za dijeljenje.
Hranisava · decembar 1981.
Prenj · 1984.
Prenj · februar 1985. · novi video
Humor i sjećanja iz mahale
Hronologija
Od škole alpinizma do velikih zimskih tura — zapisano onako kako se pamti, po ljudima, mjestima i pričama.
Bjelašnica · Šavnici – Podgradina – Stanari – Sitnik – Hranisava
Poslije kafe na Sitniku i rastanka s Fekom, noćni uspon prema Hranisavi kroz vjetar, maglu i led. Ekipa se pognuta hvatala za kleke i išla samo prema gore, prema zaleđenom skloništu.
Sarajevske stijene i planine BiH
Rašid „Muki” Mulahusić i Eldin zajedno su penjali najmanje od Centralnog smjera na Romaniji 26. septembra 1981. Penjali su zajedno sve do početka rata u BiH.
Sarajevo
Škola alpinizma s Redžom na prepoznatljivom kamenom tornju iznad Darive. U smjeru 5 penjali su učenici Minka i bradati Babo iz Vareša — tu je nastala istinita legenda: „Babo, nategni me!”
Bijela stijena, Bukovik
Na zaleđenoj kosoj ploči Bukovičkog smjera nestalo je trenja. Željko i Miro izvukli su Eldina užetom.
Lučine — Lupoglav — Barni do — Salakovac
Vjetar je zaustavio uspon na Lupoglav. Poslije povrede u grupi i osiguranog silaska, noć je ekipu zarobila na mokroj stijeni iznad jezera — samo deset metara ispod izmještenog puta.
Konjička Bijela — Jezerce — Lučine — Barni do — Grabovica
Jedan od tri Eldinova prelaska preko Prenja. Plan je bio tri dana, ali ekipa se izgubila iznad jezera Neretve, ostala dan više i zbog kašnjenja je podignuta uzbuna. Tura je trajala četiri dana.
Sarajevska škola alpinizma
Muki i Eldin zajedno su ispenjali Zijinu ljusku u oktobru. Poslije uspona sjedili su u Čičinom domu, pili rakiju i pjevali „Bez zavičaja sreće nema”.
Francuske Alpe
Kamera je ostala kod posljednjeg bivaka, ali uspomena nije. Priča s Mont Blanca sačuvana je bez filma.
Tri prelaska preko Prenja
Konjic → Jezerce → Lučine → Barni do → Grabovica
Eldin je preko Prenja od Konjica, preko Jezerca i Lučina do Barnog dola, prošao tri puta. Februarski prelazak 1985. bio je planiran za tri dana.
Na završnom silasku ekipa se izgubila iznad jezera Neretve. Ostali su dan više, noćili na stijenama i zbog kašnjenja je podignuta uzbuna. Prelazak je zato trajao četiri dana.
Snijeg je bio dubok, velik i zaleđen. U Lučinama se spavalo vani na temperaturi oko −25 °C. Crvena vjetrovka, dereze, cepin, uže — i Prenj koji se pamti cijelog života.
Podvig · Prenj · 1984.
Istinita priča o odustajanju od Lupoglava, povrijeđenoj Gordani, noći na stijeni iznad jezera i putu koji je cijelo vrijeme bio gotovo nadohvat ruke.
Iz Lučina smo krenuli na Lupoglav. Vjetar je bio toliko jak da smo odustali od vrha. Sa sedla smo prema Barnom dolu krenuli osigurani u navezi; sve je bilo potpuno zaleđeno.
Ispod mene se odlomio komad leda, poletio niz padinu i pogodio Gordanu u nogu. Tada nismo znali da je riječ samo o lakšem uganuću. Gotovo dva sata smo je osiguravali i spuštali, dok smo se i sami povređivali, smrzavali i borili s vjetrom. Kada smo konačno sišli, Gordana se — na naše zaprepaštenje — smijala. Noge su nam bile ispucale i pune žuljeva, a Eldin tri dana nije mogao normalno hodati.
Dio grupe ostao je noćiti u Barnom dolu, a mi ostali nastavili smo naniže. Već je pala noć. Baterije su otkazivale, mjeseca nije bilo, hrane je nestalo, a susnježica se pretvarala u sve jaču kišu. Put se više nije vidio i zalutali smo.
„Poginućemo”, razmišljao sam dok smo nenavezani prečili stijenu.— Eldin
Završili smo kod vode. Mislili smo da poznajemo taj dio jezera Neretve, ali vode ranije tu nije bilo. Nivo je bio podignut i stari put je nestao. Ispod nas voda, oko nas stijene — nije bilo prolaza.
Izabrali smo stijenu. Oko sat vremena smo nenavezani prečili mokru stijenu i penjali se naviše. Kada više nismo smjeli dalje, našli smo uzak usjek, privezali se i čekali zoru koja kao da nije dolazila. Kiša je padala. Bili smo gladni i žedni, a voda je bila duboko ispod nas.
Kada je svanulo, ispod nas je bilo jezero, a svuda okolo stijene. Popeli smo se još desetak metara — i izašli na izmješteni put. Od tog puta do civilizacije nije bilo ni pola sata. Cijelu noć proveli smo samo deset metara ispod spasa.
Krenuli smo iscrpljeni asfaltnim putem, kad nas neko doziva iza leđa: Gordana i njen momak. Mokri do kože, nastavili smo još oko deset kilometara po kiši do Salakovca.
Novca je tada uvijek nedostajalo, ali pomagali smo jedni drugima. Poslije dva dana bez gotovo ičega, kafa u birtiji u Salakovcu i kutija cigareta djelovale su kao najveći luksuz. Na prepunoj mostarskoj stanici, tada punoj prostitutki i drugog noćnog svijeta, pojeli smo ćevape prije polaska za Sarajevo.
Od Salakovca do Mostara vozio nas je autobus kao iz filma Ko to tamo peva. Iz Mostara smo u nedjelju krenuli sporim vozom za Sarajevo — „kao za marvu”, govorio je Eldin — koji je išao oko trideset na sat i stajao gotovo kod svake kuće. Bio je kao voz iz filma Kuduz, a upravo je tom prugom i prolazio. Ulazili su seljaci, osjećale se ovce i krave, nudile razne rakije, a planinari koji su se vraćali s Bjelašnice nudili su čaj i sve što su imali.
Tu su bili Feka i Sipa — dvije različite osobe. Društvo je zapjevalo „Stani, stani, Ibar vodo”, a mi smo polupijani i još gladni konačno stigli u Sarajevo. Niko nije htio kući. Oko dva iza ponoći došla je policija i istjerala nas sa stanice.
„Eto, tako je to tada bilo. Sve je 100 posto istina.”
Planina ne mora biti tehnički najteža da bi postala smrtonosna. Kada nestanu put, vidljivost i dobra procjena, „livada” se pretvara u zamku. Ova priča ostaje kao podsjetnik da se zima i vjetar nikada ne smiju potcijeniti. Stradalima na Elbrusu — mir i poštovanje.
Slobodan Simić „Simara”, Draženka iz Mostara i Gordana. Draženka i Simara bili su par. Gordana je bila djevojka jednog od dvojice s nadimcima Padobranac i Otvarač; kojeg tačno, ostaje za provjeru.
Poziv staroj ekipi
Prepoznajete li nekoga iz ove priče?Ako ste bili na turi prema Lupoglavu 1984. godine ili prepoznajete nekoga iz grupe, javite se Eldinu na eldin.mahmutovic61@hotmail.com.
Bukovik · zima 1984.
Bukovički smjer je ljeti ocijenjen trojkom, ali zimi je kosa ploča sasvim druga priča. Kad se više nije moglo ni gore ni nazad, Željko i Miro izvukli su Eldina užetom.
„Vukli su me užetom.” — Eldin
Dariva · 1983. · smjer 5
Na školi alpinizma s Redžom, ispred Eldina su penjali učenici Minka i bradati Babo iz Vareša. Minka je na oko dvadeset metara zapela u smjeru i odozgo povikala:
„Babo, nategni me!”— istinita legenda sa ZubaPogledaj Zub →
Priče koje nisu u vodičima
Istinite uspomene zapisane bez dodavanja. Tamo gdje godina ili naziv nisu sigurni, to je jasno označeno za provjeru.
Sarajevo · naziv ulice za provjeru
Na zidu visokom oko pet metara, iznad zgrade u ulici koju Eldin pamti kao Ljubljansku, Mišo je ispitivao znanje. Preko puta su bili prodavnica i pivo.
Lično sjećanje koje nema ni Google ni Wikipedia.Paklenica · godina za provjeru
Na putu prema Anića kuku, u kafani u Starigradu zapjevala se prijeteća nacionalistička pjesma. Ekipa je bježala i kroz prozor.
Događaj je samo nagoviješten, bez prepisivanja pjesme.Triglav · Kredarica
Planinarska anegdota o Japancu koji je na Triglavu dobio proljev i novinama „Delo”. Humor iz planine, bez uvrede slovenskim domaćinima.
Humoristična uspomena, jasno odvojena od hronologije.Stare mahalske priče
Priče iz porodice, sela, voza i kafane — sačuvane u Eldinovom tonu, kao poseban humoristični dio memoara.
Otvori sve stare mahalske pričePut od Pljevalja do Prijepolja, hadžijska kuća, ruže, rakija, kiselo mlijeko i babo s vilama — sve što je trebalo da mirna posjeta završi velikim bijegom.
Spor oko međe stigao je do suda baš u petak. Kad je neko spomenuo džumu i molitvu, stigao je odgovor koji je zaključio cijeli slučaj: „Nek mu ga pop klanja.”
Zimska sahrana, studen i opelo koje traje. Iz okupljene mase stiže tihi, ali sasvim jasan savjet: „Skratiti, pope.”
Put Sarajevo–Titograd–Mostar, kaca mladog sira i miris koji je putovao brže od prevoza. Na kraju je stigla i kazna — uspomena koju je nemoguće ispričati bez smijeha.
Porodična priča u kojoj običan ručak postaje događaj za cijelu kuću. Tetka Hasena, punjene paprike i replike koje su ostale duže od samog ručka.
Huso se u prepunom tramvaju udvara curama, Sajo se stidi, a onda Huso pusti Tihomira i optuži baš njega. Saju izbace, a Huso poslije sedam dana nije smio spavati kod kuće.
Haso ide naprijed, Devla nekoliko metara iza njega, a pitanje iz trgovine donosi odgovor zbog kojeg se priča i danas prepričava.
Fatma pere ugalj, crna voda odlazi u komšiluk, a Amer s kapije zapjeva: „Bula trobula, troje gaće obula...”
Smail-efendija kreće u ribolov, Fatma pita gdje je pošao, a Habonja s harmonikom upada pravo u završnicu.
Deset dana u Hotelu Nikšić, harmonika na terasi i Avdo Pijuk koji zbog muzike i opekotina više ne može zaspati.
Adžo Važan neće kući, Šaban električar je potpuno „zagino”, a Eldin ga na kraju nosi sve do očevih vrata.
„Ruža rumena”, cijela pržena riba pojedena s kostima i vinjak koji je u priči odmah postao tinjak.
Kratki fazon u jednoj rečenici: Huso večera čvarke — ubiće ga hodža!
Više od planine
Braco je Mišin i Eldinov prijatelj. Nisu bili samo planinari: posjećivali su se i družili izvan planine. Braco je Eldina prozvao Jaro.
Dok je Braco služio vojsku u Smederevskoj Palanci, u posjetu su mu otišli Eldin, Mišo, Goga i Cica. Godina te posjete ostaje za provjeru.
„Bila su to druga vremena i život koga više nema na ovim prostorima.”— Eldin
Ljudi iz planine i života
Fotografije
Originalne fotografije iz Eldinovog starog albuma, uz jasno odvojene vizuelne rekonstrukcije uspomena koje nisu ostale na filmu.
Originalna crno-bijela fotografija iz starog planinarskog albuma.
Kolor verzija sačuvane fotografije Eldina iz decembra 1983.
Na putu prema Jezercu, Lučinama i Lupoglavu.
Zimski prilaz centralnim vrhovima Prenja: lijevo je Otiš, u sredini Zelena glava, a desno Mali Otiš.
Pogled iz doline Tisovice: lijevo je Otiš, u sredini Zelena glava, a desno Mali Otiš.
Eldin, Slobodan Simić — Simara, Gordana Babić i Draženka iz Mostara.
Eldin, Slobodan Simić — Simara, Gordana Babić i Draženka iz Mostara.
Dvoje planinara na snijegu, iz Eldinovog starog albuma.
Odmor sa opremom tokom zimske planinarske ture.
Grupna fotografija iz stare zimske ture; tačno mjesto ostaje za provjeru.
Šest planinara kod zaleđenog skloništa poslije noćnog uspona kroz vjetar, maglu i led.
Eldin i Simić Slobodan — Simara na Treskavici 1982. godine.
Eldin i Rašid Mulahusić — Mišo tokom uspona na Romaniji.
Eldin u Centralnom smjeru na Zubu, u navezi s Rašidom Mulahusićem — Mišom.
Grupna fotografija poslije penjanja; Eldin i Mišo su u sredini.
Originalna crno-bijela fotografija iz Eldinovog starog albuma.
Stara fotografija planinara, ruksaka i logorske opreme.
Još jedna originalna crno-bijela fotografija iz Eldinovog albuma; mjesto, imena i godina čekaju potvrdu.
Još jedna originalna fotografija iz starog albuma; mjesto, učesnici i godina čekaju potvrdu.
Planinar među ruksacima i starom opremom; tačno mjesto i godina ostaju za provjeru.
Četvero planinara na vršnoj stijeni; mjesto, imena i godina čekaju Eldinovu potvrdu.
Smjer 5, Minka i bradati Babo iz Vareša — mjesto gdje je nastala rečenica „Babo, nategni me!”
Zimski pokušaj i ona zaleđena kosa ploča.
Izvor fotografije ↗Humoristična vizuelna rekonstrukcija uspomene s Triglava — uz obavezno Delo.
Vizuelna rekonstrukcija: crvena vjetrovka, bijeli Prenj i dom pod stijenama.
Vizuelne rekonstrukcije
Ove ilustrativne scene izrađene su prema Eldinovim uspomenama. One dočaravaju ljude, mjesta i uslove, ali nisu dokumentarne fotografije.
Klikni na sliku za puni prikaz.Samo potvrđene činjenice. Ono što još nije sigurno označeno je riječima „za provjeru”, a humor je jasno odvojen od hronologije.
Dvosmjerna paljba
Planinarske priče, životinjski svijet, video i Blogger povezani su u jednu mrežu. Otvori, čitaj, gledaj i podijeli dalje.
Kontakt
Javi se Eldinu ako prepoznaješ ljude, mjesto ili godinu, ili ako želiš dopuniti neku od planinarskih priča.
Živi memoar
Kako se fotografije i sjećanja vraćaju, ovdje će stizati novi usponi, nova imena i nove planine.
Nazad na početak ↑