Eldin — živi memoar planinarstva

Šta upozorava slavna ruska alpinistkinja, šta su iznijeli ruski spasioci, šta su posvjedočila dvojica preživjelih članova zeničke ekspedicije i zašto stručne procjene još nisu konačan nalaz istrage.

Čitaj novu vijest

U spomen

Meliha Čaušević
Alma Okanović
Denis Okanović
Almir Krivdić
Nermin Talam

Ruski visokogorski spasioci tokom noćne akcije u mećavi na Elbrusu — Elbruski visokogorski spasilački odred / MČS Rusije

Nova posebna priča · 07.08.2026.

Ruski spasioci u noćnoj mećavi na 5.100 metara.

Osam pripadnika visokogorskog odreda krenulo je prema unesrećenima. Donosimo hronologiju akcije, izjave iz Naljčika i jasnu granicu između procjene spasilaca i istrage koja još traje.

Čitaj i podijeli posebnu priču

Hronologija

Godine u stijeni i snijegu

Od škole alpinizma do velikih zimskih tura — zapisano onako kako se pamti, po ljudima, mjestima i pričama.

21.12.1980.
Bjelašnica
Hranisava na −25 °C
Zimska tura na Hranisavi pri temperaturi oko −25 °C. Mišo je bio dio te priče i planinarskog humora koji se i danas pamti.
1982
Sarajevske stijene i planine BiH
Početak naveze s Mukijem
Rašid „Muki” Mulahusić i Eldin počeli su zajedno penjati 1982. godine. Zajedno su penjali sve do početka rata u BiH.
1983
Sarajevo
Zub na Darivi
Škola alpinizma s Redžom na prepoznatljivom kamenom tornju iznad Darive. U smjeru 5 penjali su učenici Minka i bradati Babo iz Vareša — tu je nastala istinita legenda: „Babo, nategni me!”
1984
Bijela stijena, Bukovik
Zimski Bukovički smjer
Na zaleđenoj kosoj ploči nestalo je trenja. Željko Rudan, Dragan Ilić i Buđa Anton izvukli su Eldina užetom.
1984
Lučine — Lupoglav — Barni do — Salakovac
Deset metara ispod spasa
Vjetar je zaustavio uspon na Lupoglav. Poslije povrede u grupi i osiguranog silaska, noć je ekipu zarobila na mokroj stijeni iznad jezera — samo deset metara ispod izmještenog puta.
1985
Konjička Bijela — Jezerce — Lučine — Barni do — Grabovica
Februarski prelazak preko Prenja
Jedan od tri Eldinova prelaska preko Prenja. Plan je bio tri dana, ali ekipa se izgubila iznad jezera Neretve, ostala dan više i zbog kašnjenja je podignuta uzbuna. Tura je trajala četiri dana.
1986
Sarajevska škola alpinizma
Zijina ljuska
Muki i Eldin zajedno su ispenjali Zijinu ljusku u oktobru. Poslije uspona sjedili su u Čičinom domu, pili rakiju i pjevali „Bez zavičaja sreće nema”.
1987
Francuske Alpe
Mont Blanc
Kamera je ostala kod posljednjeg bivaka, ali uspomena nije. Priča s Mont Blanca sačuvana je bez filma.

Tri prelaska preko Prenja

Tri puta od Konjica do Barnog dola

Konjic → Jezerce → Lučine → Barni do → Grabovica

Eldin je preko Prenja od Konjica, preko Jezerca i Lučina do Barnog dola, prošao tri puta. Februarski prelazak 1985. bio je planiran za tri dana.

Na završnom silasku ekipa se izgubila iznad jezera Neretve. Ostali su dan više, noćili na stijenama i zbog kašnjenja je podignuta uzbuna. Prelazak je zato trajao četiri dana.

Snijeg je bio dubok, velik i zaleđen. U Lučinama se spavalo vani na temperaturi oko −25 °C. Crvena vjetrovka, dereze, cepin, uže — i Prenj koji se pamti cijelog života.

Podvig · Prenj · 1984.

Deset metara ispod spasa.

Istinita priča o odustajanju od Lupoglava, povrijeđenoj Gordani, noći na stijeni iznad jezera i putu koji je cijelo vrijeme bio gotovo nadohvat ruke.

Vjetar, led i povratak

Iz Lučina smo krenuli na Lupoglav. Vjetar je bio toliko jak da smo odustali od vrha. Sa sedla smo prema Barnom dolu krenuli osigurani u navezi; sve je bilo potpuno zaleđeno.

Ispod mene se odlomio komad leda, poletio niz padinu i pogodio Gordanu u nogu. Tada nismo znali da je riječ samo o lakšem uganuću. Gotovo dva sata smo je osiguravali i spuštali, dok smo se i sami povređivali, smrzavali i borili s vjetrom. Kada smo konačno sišli, Gordana se — na naše zaprepaštenje — smijala. Noge su nam bile ispucale i pune žuljeva, a Eldin tri dana nije mogao normalno hodati.

Dio grupe ostao je noćiti u Barnom dolu, a mi ostali nastavili smo naniže. Već je pala noć. Baterije su otkazivale, mjeseca nije bilo, hrane je nestalo, a susnježica se pretvarala u sve jaču kišu. Put se više nije vidio i zalutali smo.

„Poginućemo”, razmišljao sam dok smo nenavezani prečili stijenu.— Eldin

Voda ispod, stijena iznad

Završili smo kod vode. Mislili smo da poznajemo taj dio jezera Neretve, ali vode ranije tu nije bilo. Nivo je bio podignut i stari put je nestao. Ispod nas voda, oko nas stijene — nije bilo prolaza.

Izabrali smo stijenu. Oko sat vremena smo nenavezani prečili mokru stijenu i penjali se naviše. Kada više nismo smjeli dalje, našli smo uzak usjek, privezali se i čekali zoru koja kao da nije dolazila. Kiša je padala. Bili smo gladni i žedni, a voda je bila duboko ispod nas.

Kada je svanulo, ispod nas je bilo jezero, a svuda okolo stijene. Popeli smo se još desetak metara — i izašli na izmješteni put. Od tog puta do civilizacije nije bilo ni pola sata. Cijelu noć proveli smo samo deset metara ispod spasa.

Voz koji staje kod svake kuće

Krenuli smo iscrpljeni asfaltnim putem, kad nas neko doziva iza leđa: Gordana i njen momak. Mokri do kože, nastavili smo još oko deset kilometara po kiši do Salakovca.

Novca je tada uvijek nedostajalo, ali pomagali smo jedni drugima. Poslije dva dana bez gotovo ičega, kafa u birtiji u Salakovcu i kutija cigareta djelovale su kao najveći luksuz. Na prepunoj mostarskoj stanici, tada punoj prostitutki i drugog noćnog svijeta, pojeli smo ćevape prije polaska za Sarajevo.

Od Salakovca do Mostara vozio nas je autobus kao iz filma Ko to tamo peva. Iz Mostara smo u nedjelju krenuli sporim vozom za Sarajevo — „kao za marvu”, govorio je Eldin — koji je išao oko trideset na sat i stajao gotovo kod svake kuće. Bio je kao voz iz filma Kuduz, a upravo je tom prugom i prolazio. Ulazili su seljaci, osjećale se ovce i krave, nudile razne rakije, a planinari koji su se vraćali s Bjelašnice nudili su čaj i sve što su imali.

Tu su bili Feka i Sipa — dvije različite osobe. Društvo je zapjevalo „Stani, stani, Ibar vodo”, a mi smo polupijani i još gladni konačno stigli u Sarajevo. Niko nije htio kući. Oko dva iza ponoći došla je policija i istjerala nas sa stanice.

„Eto, tako je to tada bilo. Sve je 100 posto istina.”

Planina ne mora biti tehnički najteža da bi postala smrtonosna. Kada nestanu put, vidljivost i dobra procjena, „livada” se pretvara u zamku. Ova priča ostaje kao podsjetnik da se zima i vjetar nikada ne smiju potcijeniti. Stradalima na Elbrusu — mir i poštovanje.

Ljudi kojih se Eldin sjeća iz grupe

Slobodan Simić „Simara”, Draženka iz Mostara i Gordana. Draženka i Simara bili su par. Gordana je bila djevojka jednog od dvojice s nadimcima Padobranac i Otvarač; kojeg tačno, ostaje za provjeru.

Poziv staroj ekipi

Prepoznajete li nekoga iz ove priče?

Ako ste bili na turi prema Lupoglavu 1984. godine ili prepoznajete nekoga iz grupe, javite se Eldinu na eldin.mahmutovic61@hotmail.com.

Bukovik · zima 1984.

Ploča bez trenja

Bukovički smjer je ljeti ocijenjen trojkom, ali zimi je kosa ploča sasvim druga priča. Kad se više nije moglo ni gore ni nazad, Željko Rudan, Dragan Ilić i Buđa Anton izvukli su Eldina užetom.

„Vukli su me užetom.” — Eldin

Dariva · 1983. · smjer 5

„Babo, nategni me!”

Na školi alpinizma s Redžom, ispred Eldina su penjali učenici Minka i bradati Babo iz Vareša. Minka je na oko dvadeset metara zapela u smjeru i odozgo povikala:

„Babo, nategni me!”— istinita legenda sa Zuba

Pogledaj Zub →

Priče koje nisu u vodičima

Planina, grad i ono između.

Istinite uspomene zapisane bez dodavanja. Tamo gdje godina ili naziv nisu sigurni, to je jasno označeno za provjeru.

Sarajevo · naziv ulice za provjeru

Mišin ispitni zid

Na zidu visokom oko pet metara, iznad zgrade u ulici koju Eldin pamti kao Ljubljansku, Mišo je ispitivao znanje. Preko puta su bili prodavnica i pivo.

Lično sjećanje koje nema ni Google ni Wikipedia.

Paklenica · godina za provjeru

Put prema Anića kuku

Na putu prema Anića kuku, u kafani u Starigradu zapjevala se prijeteća nacionalistička pjesma. Ekipa je bježala i kroz prozor.

Događaj je samo nagoviješten, bez prepisivanja pjesme.

Triglav · Kredarica

„Delo” u posebnoj ulozi

Planinarska anegdota o Japancu koji je na Triglavu dobio proljev i novinama „Delo”. Humor iz planine, bez uvrede slovenskim domaćinima.

Humoristična uspomena, jasno odvojena od hronologije.

Još iz starog albuma

Nove uspomene iz planina.

Kratki zapisi iz Eldinovih planinarskih godina. Svaka uspomena ima svoj poseban link za dijeljenje.

Bukovik · 1991.

Sam kroz noć i mećavu

Eldin je sam krenuo noću iz Nahoreva prema Bukoviku. Mećava ga je pratila preko katuna sve do doma, gdje je stigao potpuno zaleđen. U potragu su krenuli Željko Rudan, Dragan Ilić i Buđa Anton.

Romanija · 26.09.1981.

Centralni smjer na Zubu

Eldin i Rašid Mulahusić — Mišo u usponu, pauzi i na izlazu iz Centralnog smjera. Poslije penjanja nastala je grupna fotografija ispred Doma Slaviša Vajner Čiča.

Jezerce · 02.01.1983.

Zima sačuvana na fotografiji

Jedna od potvrđenih fotografija iz starog albuma: mladi Eldin na snijegu kod Jezerca. Originalna crno-bijela fotografija i njena kolor verzija ostaju zajedno u galeriji.

Novakova pećina · oktobar 1982.

Izlaz iz pećine

Uspomena s izlaza iz Novakove pećine. Iza su bili Cica i brat Muhameda Šišića — još jedan kadar iz vremena kada su se ture, ljudi i prijateljstva pamtili cijeli život.

Trebević · novembar 1983.

Na vrhu iznad Sarajeva

Novembarska fotografija s vrha Trebevića pripada istom starom albumu: hladan zrak iznad grada i mladost koja je svaki slobodan dan tražila novu planinu.

Triglav · Kredarica

Od Malog do Velikog Triglava

Dom na Kredarici, prelaz s Malog na Veliki Triglav i pjesme koje su pratile ekipu. Mišo je znao zapjevati: „Mala moja, ruski satelitu” — planinarski humor visoko iznad doline.

Eldinove priče iz naroda

Smijeh koji se prepričava.

Priče iz porodice, sela, voza i kafane — sačuvane u Eldinovom tonu, kao poseban humoristični dio memoara.

Zićro i Smajo: 33 kilometra

Put od Pljevalja do Prijepolja, hadžijska kuća, ruže, rakija, kiselo mlijeko i babo s vilama — sve što je trebalo da mirna posjeta završi velikim bijegom.

Ramo, Omer i sud s popom

Spor oko međe stigao je do suda baš u petak. Kad je neko spomenuo džumu i molitvu, stigao je odgovor koji je zaključio cijeli slučaj: „Nek mu ga pop klanja.”

Vojo Ćelo i pop Krezo

Zimska sahrana, studen i opelo koje traje. Iz okupljene mase stiže tihi, ali sasvim jasan savjet: „Skratiti, pope.”

Sir u kaci

Put Sarajevo–Titograd–Mostar, kaca mladog sira i miris koji je putovao brže od prevoza. Na kraju je stigla i kazna — uspomena koju je nemoguće ispričati bez smijeha.

Tetka Hasena i punjene paprike

Porodična priča u kojoj običan ručak postaje događaj za cijelu kuću. Tetka Hasena, punjene paprike i replike koje su ostale duže od samog ručka.

Huso, Sajo i puni tramvaj

Huso se u prepunom tramvaju udvara curama, Sajo se stidi, a onda Huso pusti Tihomira i optuži baš njega. Saju izbace, a Huso poslije sedam dana nije smio spavati kod kuće.

Haso i Devlet-hanuma

Haso ide naprijed, Devla nekoliko metara iza njega, a pitanje iz trgovine donosi odgovor zbog kojeg se priča i danas prepričava.

Fatma i Bula Trobula

Fatma pere ugalj, crna voda odlazi u komšiluk, a Amer s kapije zapjeva: „Bula trobula, troje gaće obula...”

Habonja, Fatma i mali sunet

Smail-efendija kreće u ribolov, Fatma pita gdje je pošao, a Habonja s harmonikom upada pravo u završnicu.

Habonja i Munir u Sutomoru

Deset dana u Hotelu Nikšić, harmonika na terasi i Avdo Pijuk koji zbog muzike i opekotina više ne može zaspati.

Dva Jelena: Adžo i Šaban

Adžo Važan neće kući, Šaban električar je potpuno „zagino”, a Eldin ga na kraju nosi sve do očevih vrata.

Izet Kašika i Zićro

„Ruža rumena”, cijela pržena riba pojedena s kostima i vinjak koji je u priči odmah postao tinjak.

Huso večera čvarke

Kratki fazon u jednoj rečenici: Huso večera čvarke — ubiće ga hodža!

Grupa planinara na snijegu; Braco Zahirović je posljednji s desna — Posljednji s desna: Braco Zahirović · mjesto i godina za provjeru

Više od planine

Braco Zahirović i prijateljstvo koje je trajalo i poslije ture.

Braco je Mišin i Eldinov prijatelj. Nisu bili samo planinari: posjećivali su se i družili izvan planine. Braco je Eldina prozvao Jaro.

Dok je Braco služio vojsku u Smederevskoj Palanci, u posjetu su mu otišli Eldin, Mišo, Goga i Cica. Godina te posjete ostaje za provjeru.

„Bila su to druga vremena i život koga više nema na ovim prostorima.”— Eldin

Ljudi iz planine i života

Planina se pamti i po prijateljima.

Mišo„Sa Mišom sam penjao i planinario. Kasnije smo više planinarili.”
Braco ZahirovićMišin i Eldinov prijatelj; Braco je Eldina prozvao Jaro.
Rašid „Muki” Mulahusićs Eldinom je penjao od 1982. do početka rata u BiH.
Redžoškola alpinizma na Darivi, 1983.
Minka i bradati Baboučenici na Zubu; Babo je bio iz Vareša.
Željko Rudanizvlačenje užetom na Bukovičkom smjeru, 1984.
Dragan Ilićizvlačenje užetom na Bukovičkom smjeru, 1984.
Buđa Antonizvlačenje užetom na Bukovičkom smjeru, 1984.
Goga i Cicas Eldinom i Mišom išli Braci u posjetu u Smederevsku Palanku.
Slobodan Simić, Gordana Babić i Draženka iz Mostaraimena kojih se Eldin sjeća sa fotografije na putu za Lučine; ostala imena su zaboravljena.