Prenj · februarski prelazak 1985.
Tri puta od Konjica do Barnog dola
Eldinova istinita priča o prelasku preko Prenja, noći na oko −25 °C i četverodnevnom povratku preko Barnog dola.
Novi video · Eldinov glas
PRENJ 1985: Noć na oko −25 °C ispod Lupoglava
Eldinova istinita uspomena, ispričana njegovim glasom. Prizori su ilustrativne rekonstrukcije nastale prema sjećanju autora.Eldin je preko Prenja od Konjica, preko Jezerca i Lučina do Barnog dola, prošao tri puta. Svaki prelazak imao je svoju težinu, ali februarski prelazak 1985. ostao je među onim turama koje se pamte cijelog života.
Put je vodio iz Konjičke Bijele prema Jezercu, zatim preko Lučina i Barnog dola do silaska prema Grabovici. Plan je bio da se cijela tura završi za tri dana, kao ozbiljan zimski prelazak preko planine.
Snijeg je bio dubok i zaleđen, a kretanje sporo i naporno. Na takvoj planini svaki korak troši snagu, dok se udaljenost ne mjeri samo kilometrima nego vremenom, hladnoćom i sigurnošću ekipe.
U Lučinama se spavalo vani na temperaturi oko −25 °C. Crvena vjetrovka, dereze, cepin i uže bili su dio opreme koja je štitila tijelo, ali su iskustvo i zajedništvo ekipe čuvali pravac i prisebnost.
Na završnom silasku ekipa se izgubila iznad jezera Neretve. Umjesto planiranog povratka morali su ostati još jednu noć i provesti je na stijenama, dok je porodicama i prijateljima njihovo kašnjenje već značilo razlog za uzbunu.
Zbog tog neplaniranog dana prelazak je trajao četiri dana. Kada su se vratili, iza njih nije ostala samo pređena ruta nego i iskustvo koliko se plan na Prenju može promijeniti između dvije tačke puta.
Ta zima iz 1985. ostala je Eldinu kao uspomena na tri važna pravila: ne potcjenjivati zaleđen snijeg, računati na rezervu vremena i nikada ne zaboraviti da se sigurnost ekipe nalazi ispred zamišljenog rasporeda.