Alina Pekova o Elbrusu: upozorenja, činjenice i otvorena istraga

Pet planinara iz Zenice — Meliha Čaušević, Alma Okanović, Denis Okanović, Almir Krivdić i Nermin Talam — izgubilo je život 25. jula 2026. tokom uspona na Elbrus. Iz sedmočlane ekspedicije preživjeli su Haris Adilović i Kemal Vidimlić. Dvoje stradalih bili su članovi Gorske službe spašavanja Zenica, a troje Planinarskog društva Vedro.

Ruska alpinistkinja Alina Pekova, prva Ruskinja koja je popela svih 14 svjetskih osamhiljadaša, upozorila je da ljudi Elbrus često pogrešno doživljavaju kao laku planinu. Kao opće rizike navela je neprilagođenu opremu, izostanak iskusnog vodiča i naglu promjenu vremena koja može za nekoliko minuta izbrisati vidljivost, stazu i orijentire.

Pekovina poruka važna je za svaku buduću grupu, ali sama po sebi ne dokazuje šta se tačno dogodilo zeničkoj ekspediciji. Ona nije konačan forenzički nalaz niti zamjenjuje istragu, pa naš zapis njeno opće upozorenje jasno odvaja od zvaničnih procjena spasilaca i svjedočenja preživjelog člana grupe.

Kemal Vidimlić je za Klix.ba ispričao da je grupa krenula u ranim jutarnjim satima, uz prognozu koja je djelovala uredno i bez jasne najave oluje. Prema njegovom svjedočenju, problemi su počeli oko 5.500 metara, kada se Alma Okanović počela osjećati loše. Alma, dr. Meliha Čaušević i Denis Okanović tada su krenuli nazad, dok je ostatak grupe nastavio još približno 50 do 100 metara prema vrhu.

Nevrijeme je počelo gotovo istovremeno. Planinari koji su se spuštali upozorili su ih da je iznad sve zatrpano i da je vidljivost nestala, pa je i ostatak zeničke grupe odmah odustao od uspona. Tokom spuštanja ponovo su se spojili s Melihom, Almom i Denisom. Dok su pokušavali ugrijati Almu i pomoći joj, Haris Adilović ostao je uz njih, a Kemal Vidimlić, Nermin Talam i Almir Krivdić nastavili su prema bazi jer zbog nestanka mreže nisu mogli uspostaviti vezu sa spasiocima.

Vidimlić je naveo da im se Haris kasnije pridružio niže na ruti, kada je Almir već gubio snagu i padao. Pokušavali su ga okrijepiti, ali se stanje nije popravljalo. Haris je tada Kemalu rekao da nastavi prema bazi i dovede pomoć, dok je on ostao uz iscrpljene prijatelje.

Spuštanje se odvijalo kroz ledenu kišu, olujni vjetar i vidljivost manju od jednog metra. Markacije su nestale iz vida, Vidimlić je više puta zalutao i tek poslije približno tri sata ugledao centar. Tamo je obavijestio ruske planinare, koji su ga odmah odveli Gorskoj službi spašavanja i pokrenuta je akcija. Prema njegovom svjedočenju, Haris je satima pokušavao pomoći prijateljima, a tokom vlastitog silaska i sam je skrenuo daleko s pravca prije nego što su ga spasioci pronašli oko 4.000 metara nadmorske visine.

Na brifingu održanom 6. augusta u Naljčiku, Muhammat Gulijev, rukovodilac jedinice Naljčik u sastavu Elbruskog visokogorskog spasilačkog odreda ruskog Ministarstva za vanredne situacije, prvo je naglasio da je teško dati objektivnu ocjenu tragedije. Potom je rekao da su, prema njegovom mišljenju, veliku ulogu najvjerovatnije imali izuzetno loše vrijeme, nagla promjena atmosferskog pritiska i niske temperature. Podsjetio je da temperaturna razlika na Elbrusu može biti veća od 30 stepeni.

Gulijev je kao moguće dodatne faktore naveo opremu koja, prema njegovoj procjeni, nije bila potpuno prilagođena nastalim uslovima, pripremljenost grupe i mogućnost da je u kritičnom trenutku nastala panika. To je procjena rukovodioca spasilačke jedinice, a ne završen forenzički ili sudski nalaz.

Aleksandar Jakovenko, predsjednik Komisije za klasični alpinizam Ruske alpinističke federacije, ukazao je na planiranje uspona i reakciju na lošu vremensku prognozu. S druge strane, preživjeli Haris Adilović izjavio je da je grupa bila iskusna i pripremljena te da je, prema njegovom mišljenju, presudila netačna prognoza. Kemal Vidimlić također je rekao da dostupne prognoze nisu najavljivale oluju i da su se toga jutra penjale i druge grupe. GSS Zenica odbacio je tvrdnje da je riječ bila o amaterima.

Ono oko čega se dostupni izvori podudaraju jeste naglo i snažno pogoršanje vremena na velikoj visini. Spasilačku akciju dodatno su otežavali mećava, olujni vjetar, slaba vidljivost i izrazito niske temperature. Tijela stradalih evakuisana su s planine 27. jula i predata istražnim organima.

Ruski istražni organi otvorili su postupak radi utvrđivanja svih okolnosti. Do 7. augusta nije objavljen konačan nalaz koji bi pravno i forenzički zaključio uzrok smrti i slijed odluka na planini. Zato se procjene o opremi, planiranju, prognozi ili reakciji grupe ne smiju predstavljati kao gotova presuda.

Ovaj zapis nema namjeru da sudi ljudima kojih više nema. Njegova je dužnost da sačuva njihova imena, odvoji potvrđene činjenice od pretpostavki i oda poštovanje tragediji koja je pogodila Zenicu, Bosnu i Hercegovinu i cijelu planinarsku zajednicu.

„Zima i vjetar su zlo.”— Eldin Mahmutović — iz vlastitih zimskih iskustava