Aktuelno · Ruski spasioci · objavljeno 07.08.2026.
Ruski spasioci na Elbrusu: Noćna akcija u mećavi na 5.100 metara
Kako je osam pripadnika Elbruskog visokogorskog spasilačkog odreda krenulo u noćnu akciju, šta su zatekli na planini i zašto njihove procjene još nisu konačan nalaz istrage.
Izjave ruskih spasilaca predstavljaju stručne procjene ljudi koji su učestvovali u akciji. Konačan pravni i forenzički nalaz o tragediji još nije objavljen.
U 21:21 sati 25. jula ruskim službama stigla je informacija da šest članova registrovane grupe ne može samostalno sići sa sedlovine Elbrusa, na približno 5.100 metara. Sedmi član grupe ranije je krenuo prema bazi kako bi doveo pomoć. Prema tadašnjem izvještaju Glavne uprave MČS-a za Kabardino-Balkariju, prema planini je odmah krenulo osam pripadnika Elbruskog visokogorskog spasilačkog odreda.
Akcija se odvijala tokom noći, kroz mećavu, snažan vjetar i gotovo nestalu vidljivost. Spasioci su pronašli drugog preživjelog člana grupe i obojicu preživjelih prevezli na medicinsko zbrinjavanje. Pronađena su i tijela dvojice planinara na velikoj visini, dok je potraga za preostalima nastavljena uprkos vremenu.
Tijela još troje stradalih pronađena su naknadno. Njihovo neposredno spuštanje nije bilo moguće zbog oluje, pa je evakuacija nastavljena kada su se uslovi djelimično popravili. Svih pet tijela skinuto je s planine i 27. jula predato istražnim organima.
Na brifingu u Naljčiku 6. augusta Muhammat Gulijev, rukovodilac jedinice Naljčik u sastavu Elbruskog visokogorskog spasilačkog odreda MČS-a Rusije, prvo je naglasio da je teško dati objektivnu ocjenu tragedije. Kao najvjerovatnije važne faktore naveo je izuzetno loše vrijeme, naglu promjenu atmosferskog pritiska i niske temperature.
Gulijev je podsjetio da razlika u temperaturi na Elbrusu može biti veća od 30 stepeni čak i ljeti. Kao moguće dodatne faktore spomenuo je pripremljenost grupe, mogućnost panike i opremu koja, prema njegovoj procjeni, nije bila potpuno prilagođena uslovima u kojima se grupa našla.
Ta izjava ne znači da je već objavljen detaljan vještačeni pregled svakog komada opreme niti da je utvrđena pojedinačna odgovornost. I sam Gulijev ogradio je svoju procjenu riječima da je objektivnu ocjenu teško dati. Zato ovaj zapis njegove navode prenosi kao mišljenje iskusnog spasioca, a ne kao gotovu presudu.
Elbruski spasilački odred je u prvim izvještajima rekao da članovi zeničke ekspedicije nisu bili početnici, ali i da su se penjali bez profesionalnog vodiča. Preživjeli članovi grupe kasnije su naglasili da je ekspedicija bila iskusna i pripremljena te da dostupna prognoza nije najavila oluju ovakve snage. Upravo zbog tih različitih procjena konačan odgovor mora dati istraga, a ne naslov u medijima.
Ruski istražni organi otvorili su postupak radi utvrđivanja svih okolnosti. Do 7. augusta nije objavljen konačan nalaz koji bi pravno i forenzički zaključio uzrok smrti. Ono što je potvrđeno jeste da su ruski spasioci u izuzetno teškim uslovima krenuli na 5.100 metara, spasili dvojicu ljudi i nastavili akciju dok svi stradali nisu pronađeni i spušteni s planine.
Ova posebna priča čuva i drugu stranu tragedije: ljude u crvenim odijelima koji su kroz mrak, led i vjetar išli prema unesrećenima. Istovremeno čuva imena pet zeničkih planinara i poštuje činjenicu da istraga još nije završena.
„Objektivnu ocjenu teško je dati.”— Muhammat Gulijev — brifing u Naljčiku, 06.08.2026.